Dana 13. maja 2024. godine u holu Škole, svečanim programom obilježen je važan
dan. Naša škola proslavila je svoj 52. rođendan, uz prisustvo uvaženih gostiju,
kolega, penzionisanih kolega, roditelja i učenika.
Program je počeo intoniranjem državne himne, koju su, pod mentorstvom profesorice Nataše Latković, izvele učenice naše škole.
Nakon toga, gostima se obratila direktorica škole, doktor medicinskih nauka Kristina Radoman.
Ona je pozdravila sve prisutne i između ostalog rekla: „Ideja prosvjetiteljstva i prosvjetiteljskog duha, postala je dominantna. Naša blistava prosvjetna misao je zaštitnica znanja i ona nas uvijek vraća na prave i svijetle puteve“.
Direktorica je uručila prigodne poklone najboljim učenicima završnih razreda
( Đaci generacije: Tea Tomković i Milica Kopitović; najbolji praktičari: Manja
Popović, Violeta Roćen, Tea Tomković, Vasilije Udovičić, Kristina Perović, Kosta
Poleksić, Teodora Korać; najbolja učenica iz Đačkog doma - Marija Jeknić i učenica
koja za četiri godine školovanja nije napravila nijedan izostanak - Jelena Venčov),
koleginicama koje su pošle u zasluženu penziju - doktorki Ljiljani Šuković i Vesni
Lakušić, kao i omiljenim radnicima po izboru učenika - Saši Popoviću i Mileni
Boljević.
Svoj jubilej, 30 godina postojanja, obilježio je i školski časopis „IN MEDIAS RES“.
Prisutni su bili u prilici da vide kraći video-zapis, kao i da dobiju štampano izdanje
časopisa na poklon.
Nakon ovoga, uslijedio je program pod nazivom „U slavu knjige i života“, kroz koji
su nas vodili Anđela Stanišić i Matija Đurović. Program su sa talentovanim
učenicima ( Tijana Vojvodić, Amar Malagić, Lazar Radević, Jovana Bošković, Đorđe
Baltić, Ognjena Popović, Jovana Ševaljević, Ana Vujošević, Ljubica Đačić, Vasilisa
Banović, Teodora Jovanović, Matija Konatar, Leonard Đokaj, Nemanja Janković,
Jelena Knežević, Staša Razić, Matija Otašević, Valentina Ječmenica, Zerina
Drešević, Andrea Đurić i Nikolina Joketić) pripremile i osmislile profesorice
Aleksandra Delibašić-Vujotić, Monika Vitković i Valerija Krgović. Slavila se pisana
riječ kroz stihove, besjede, anegdote…
Prisutni su imali priliku da saznaju o čemu pričamo dok šetamo, šta je o priči i pričanju davne 1961. godine rekao Ivo Andrić,dok je primao Nobelovu nagradu. Prisjetili smo se i „Oktoiha prvoglasnika“ i osjetili uzbuđenje štampara Makarija, dok u ruci drži „Knjigu Prvotipnu“. Borhert nam je poručio da je najvažnije ostati čovjek, a zatim smo ljubavlju izmjerili vrijeme.
Da umjetnost pobjeđuje svako zlo, pa i samu smrt, dokazale su violina i
ples, zajedno stvarajući čaroliju. Od srca smo se smijali anegdotama otrgnutim od
zaborava, i na krilima mašte, pronašli zvijezdu sjajnu i ovaj poseban dan završili, a
kako drugačije, nego dobrom pjesmom!
Druženje smo nastavili u amfiteatru Škole, gdje smo, uz posluženje, još jednom
nazdravili rođendanu.
コメント